Da te volim malo je reci! ♥

Ti si mi zadnja misao pred san i prva kad se probudim...


07.05.2015.

Da si barem tu, ove puste noci..

Tisina... kako moze biti svakodnevna rijec u necijem zivotu. Kada ti trebaju najjednostavnije rijeci nema ih, a i kada nesto neko pogovori kao da se ne cuju jer ih ne izgovaraju prave osobe. U rano jutro cujem njegove rijeci u svojoj glavi i one me bude. Kada dodje podne vidim ljude kako pricaju, sapcu ili se deru, ali ne cujem nista osim tvoga glasa umotanog u moje misli. A noci su uvijek najteze i najtise. Kada me obgrle sve te emocije i usamljenost, kao najbolji drugovi me ne daju iz tog zagrljaja. Samo oni znaju kako mi je.. samo oni. Nocima mi njegov osmijeh odzvanja u glavi. I opet nastane tisina propracena pojokim jecajem i suzom. Kako samo ova daljina moze da boli... Kako boli hodati sam gradom i raditi besmislene stvari u nadi da ce se zaboraviti na bol bar na tren. Kako boli gledati dvoje zagrljenih ljudi prisjecajuci se na nas dvoje.. eh kako boli.

"Znam da nije lako zivjeti sa tim, znam, al' ipak svaki novi dan na nas me podsjeti, da je moglo biti sve bolje i drugacije, al' te nema, da je moglo biti sve kao nekad, kao prije, kad su te ruke grlile.."
30.08.2014.

Mirisi života

                                                                   by.Mačak

Kako je život čudna stvar,pokušavaš da uradiš razne stvari a sve ti to izmiče,pokušavaš da stigneš negje na vreme a to ti vreme sve više odmiče,pokušavaš da nadješ prave ljude a sve ih je malo,pa nekad zastaneš i zapitaš se da li uopšte ima pravih ljudi.Došlo je neko čudno vreme kad pogledaš oko sebe sve je nekako prazno, kao da nešto fali,sve je postalo lažno, lažni ljudi, lažni osmjesi na licima, lažna prijateljstva, lažne ljubavi,lažne emocije, i onda zastaneš i zapitaš se da li ima nešto što možda nije lažno.Danas je neko vreme koje teče bez ičega, jednostavno vreme ide a prave stvari koje bi trebale da se dešavaju stoje,zapitaš se nekad da li će neki novi dan da donese neke promjene u život da ih osjetiš u sebi, da ih osjetiš u dubini svojih emocija, da ti dan donese neki pravi osmjeh na lice, ali izgleda da je taj dan nedostižan, ili je barem za mene nedostižan.Mnogi ljudi se vremenom mjenjaju, gledaju svoj pravac , svoje potrebe,svoje interese i na putu ka tome izgube neke vrijednosti kao što je, ljubav,pažnja, emocije,ljudskost,iskrenost, jednostavno izgube osjecaj da nekog možeš usrećiti sa jednim pogledom, jednim osmjehom, jednim zagrljajem,jednom malom pažnjom i jednom malom količinom ljubavi koja je svima potrebna.Ponekad i voljene osobe sa kojima djeliš ljubav, svoja osjećanja, emocije kao da zaborave da je jedan zagrljaj bitniji od bilo koje rječi, da je jedan poljubac važniji od bilo koje stvari,i nakon nekog vremema kad se takve stvari dešavaju postane sve čudno, kao da ta ljubav nije dovoljno jaka, ili je vreme gazi, ili se ljudi jednostavno mjenjaju pa se zajedno sa njima i emocije mjenjaju.Nekad čovjek nije dovoljno otporan da može pregaziti sve loše stvari,ali ipak nastavljaju dalje, neki jednostavno mogu da pregaze sve,mogu da nastave dalje bez da ih to dotakne,ja nekad to ne mogu, bole emocije, bole neke stvari, iako se trudim da ne pokazujem ljudima da neke stvari bole ali jednostavno kad si sam i kad imaš dovoljno vremena da razmišljas u dubini sebe osjetiš tu bol koja postoji i koja se dugo vremenom tu krije.Uprkos svemu što ti se desi unutar tebe, niko to ne osjeti, niko to ne vidi, jednostavno to ostaje unutar tebe i ostaje vreme ispred koje teče u nadi da će se jednog dana sve to promjeniti i sva ta bol nestati na bilo koji način,i jedino što mi je preostalo je nada :)
25.07.2014.

Ja cu biti ovde, a ti negdje tamo, daleko od mene..

"Previse vremena je proslo da ne osjetim njegovu blizinu", prvo je sto sam pomislila ugledavsi mjesto gde sam zaista osjetila pravu ljubav sa njim. U grlu sam osjecala knedlu koju sam tek tako progutala kada sam iz tih misli vratila se natrag i gledala kako mi se drustvo smije. Nisu me navikli vidjeti zamisljenu, tuznu, nervoznu... Uvijek sam imala osmijeh na licu, bilo kakve stvari da me snadju, cak i taj lazni osjecaj da je on negdje oko mene. Na trenutak sam zastala, zazmirivsi osjetila sam toplinu njegove ruke na mom ramenu. Iz sve te tame prikazalo mi se njegovo lice, njegov osmijeh i njegovo "Volim te". Znajuci da je on negdje tamo daleko, da u daljini negdje uziva i da je srecam, nasmijala sam se. Njegova sreca je i moja sreca, gdje god ona bila.

23.10.2013.

Mrvice falis :(

                                                                   by.Mačak

Volim je puno, fali mi, nisam pored nje ,a znam da joj je teško, znam da joj treba puno ljubavi pažnje, a ja nisam tu, ponekad se zapitam da li sam dovoljno dobar za nju, daljina nas razdvaja puno, dolazim da je vidim, da je mazim, ljubim, grlim ali to sve prođe i opet sam daleko, teško mi bude kad sve to zamislim, kad zamislim da nisam pored nje kad joj najviše trebam, iako joj stalno govorim da je mnogo volim znam da rječi nisu dovoljne , tesko mi je kad znam da joj dosta toga fali a ja sam daleko, teško mi je i sad kad ovo pišem i zamišljam da je sama a ja nisam pored nje.Ne znam zašto ali večeras mi je baš neka teška noć, osjecam se tako usamljeno, ne mogu da spavam ,puno razmišljam i pitam se nekad zašto sve mora biti drugačije od onoga što želimo.Mrvica moja vjerovatno sad spava, i ko zna kakve snove ima i o čemu sanja, ali nadam se da će mo makar bliže biti u snovima.Dosta toga se ne može nadoknaditi u izgubljenom vremenu ali se barem možemo nadati da će nekad vreme doć koje ce promjeniti stvari da se ne gubi ono što se ne može nadoknaditi.Razmisljam o dosta stvari, pitam se nekad kako bi bilo da uopšte nisam dio neke price, da sam jedna sasvim nepoznata osoba i pitam se da li bi joj tada bilo lakše da mene nema, da nisam ušao u njezin život da sam ostao sasvim neznanac, i pitam se da li sam zaista dobar , da li stvarno pružam toliko ljubavi koliko osjećam, da li sam ja baš taj koji je čini srećnom jer večeras se osjećam tako čudno, kao da nisam dovoljno dobar za sve ono što mislim da jesam, osjećam se kao da u nekim stvarima grešim, kao da radim pogrešno, kao da samnom ide nekim pogrešnim putem i osjećam se kao da sam kriv i manje bitan od onoga što sam mislio da jesam.Emocije su čudna stvar i večeras dok sve ovo pišem ,zamišljam da je pored mene, liju mi suze niz lice al opet se osmjehujem i nadam se boljem ,nadam se da će bar jednog dana sve ovo biti drugačije, da će mo biti stalno jedno pored drugoga , da ću je stalno dodirivati, milovati, gledati u one njezne preljepe okice, čuti njezin glas kako se smije,sve je to moja želja i ja ću vjerovati i dalje u to da će biti, iako ima dosta prepreka između nas i da ima dosta ljudi koji bi mogli biti problem ali i dalje postoji vjera u meni i pratim svoje srce da me vodi ka onome što se zove ljubav, i dok god mi srce daje snage i puni me ljubavlju da prenosim na druge trudiću se da ostane pored mene da je svim svojim srcem i ljubavlju zadržim da nikad ne ode drugome i da uvejk budem dovoljno dobar za nju i da jednog dana budemo konačno sretni zajedno jer mnogo mnogo je volim.

Stariji postovi

Da te volim malo je reci! ♥

13.09.2011.

04.07.2012.

20.06.2013.

12.10.2013.